Kućna pravila za djecu

Odgoj utemeljen na popuštanju uskraćuje djetetu mogućnost da odraste. Djeca trebaju osjetiti da ih odrasli znaju voditi i obuzdati.

kucna pravila

 

Kako odlučiti što djeci dopustiti, a što zabraniti? Nitko ne želi djecu pretvoriti u male vojnike, ali reći „ne“ kada je potrebno dio je roditeljske odgovornosti. Djeca trebaju osjetiti daih odrasli znaju voditi i obuzdati. Odgoj koji se sastoji samo od odobravanja i popuštanja uskraćuje djetetu mogućnost da odraste, da nauči prihvatiti „ne“ koje će mu život sigurno, prije ili kasnije, donijeti. Tada bi se moglo osjetiti izgubljenim, bez uporišta.

 

Svaki roditelj treba odrediti vlastita pravila i uvoditi ih postupno, vodeći računa o djetetovoj dobi. Ani nda bi „ne“ funkcioniralo, uvijek treba poštovati određene kriterije, prije svega pravednosti: znači da djetetu treba uvijek biti jasno što je ispravno, a što pogrešno. Ne zaboravite da je dječji „posao“ upravo ne slušati, kako bi otkrila do koje granice mogu ići. Dakle, zadatak roditelja je neumorno potkrepljivati pravila kako bi se usvojila.

 

Jasne granice

Važno ej ne pretjerati s brojem pravila i zabrana: postavite nekoliko jasnih granica od kojih nikada nećete odstupiti. Treba postaviti i nekoliko mekših, od kojih se ponekad može odstupiti (npr. Sat vremena crtića na dan, ali nedjeljom možemo napraviti iznimku). Nikada ne treba koristiti nestvarne prijetnje (ili još gore, zastrašujuće), poput „ne pojedeš il juhu, zvat ćemo doktora, babu rogu…“ To je način prebacivanja roditeljskog tereta na nešto vanjsko (ili uznemirujuće). Nadalje, zabrane ne smiju proizaći iz bijesa ili trenutne komocije. Dijete bi tada shvatilo da je riječ o bezvrijednom pravilu, koje se može mijenjati ovisno o okolnostima. Dosljednost je najvažnija: „nema televizije ako nisi napisao zadaću“, i tako mora biti uvijek.

 

Uvijek objasniti zašto

Postaviti granice ne znači da ne slušate djetetove zahtjeve. I kad mu nešto zabranite, kažite mu da razumijete njegovo nezadovoljstvo, ali da ne može biti drukčije. Objasnite mu i zašto to ne dopuštate kako bi shvatilo da vaš zahtjev ima smisla. Neki roditelji teško podnose protest djeteta na njihovo „ne“ jer se nesvjesno boje, vjerojatno zbog osobne nesigurnost, da će izgubiti djetetovu ljubav. Ali, popustiti je još gore nego reći čvrsto i odlučno „ne“. Očekujte ili kritičnu situaciju bolje je upozoriti ga unaprijed, npr. , budeš li se kod bake ponašao pristojno, ići ćemo u park, u protivnom nećemo“.

 

Mogućnost izbora

Dijete će lakše poštovati pravila pomognete li mu da razvije osjećaj za kritičnost i stvarnost. Kako biste to postigli, trebate mu ponekad ostaviti mogućnost izbora. Primjerice, kad mu nešto kupujete, objasnite što vi želite i zašto, ali poštujući njegov položaj. Cilj je naučiti ga da razlikuje potrebu od želje. Što više djecu potičete na razmišljanje, prije će naučiti bolje oblikovati svoje zahtjeve.

 

Nagrade i kazne

Kad vas dijete posluša, ne nagrađujete ga prečesto darovima i slatkišima, jer bi se to moglo pretvoriti u nož s dvije oštrice („učinit ću to zato što želim nagradu“). Radije ga nagradite pohvalom, jer time ćete najbolje postići da vas dijete sasluša. Kad to ne učini, kazna će ovisiti o situaciji, a treba biti ciljana i ostvariva. Ne treba mu poprijetiti da neće gledati televiziju cijeli tjedan, jer znate da neće biti tako. Kazniti treba njega, a ne cijelu obitelj. Reći mu: „nećeš li učiti, nema izleta“ kontraproduktivno je. Jer, umjesto da ga lišite nečega, dajete mu moć da pokvari tuđe planove.

 

Dr. Anthony Kane – liječnik i stručnjak za ponašanje djece.

Izvor: www.BabyOno.hr 

S BLOGA
02 bebetto prednosti dječaj kolica
002 Westgate sajam studeni dječja kolica 2017
djecjakolica.eu stranice koriste kolačiće. Klikom na gumb OK stranica slažeš se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja stranica klikni na gumb "OK".
Ok
djecjakolica.eu